Showing posts with label this is not america. Show all posts
Showing posts with label this is not america. Show all posts

Friday

This is not America!

Ne znam da li znate pesmu This Is Not America (David Bowie i Pat Metheny), ali meni se ovih dana stalno vrti u glavi. I tako zelim svim ovim ljudima da kazem to, da vicem na sav glas: This is not America!




Ljudi, ovo nije Amerika, nikad nece biti. Iskreno, ja ni ne zelim da bude. Nervira me sva ta lazna ljubaznost, izvinjavanje do besvesti jer stenekog zgazili da biste se na kraju posadjali oko toga ko je koga zgazio. Nervira me lazno osmehivanje, licemerje, borba za mir dok se vode ratovi. Ne kazem ja da je u Sjedinjenim Americkim Drzavama toliko lose. Verovatno i nije, ali zasto mi od Srbije pokusavamo da napravimo nesto sto nije? Zasto svuda oko sebe cujem da se otvara jos neki lanac brze hrane ili da se otvara trzni centar na Kalemegdanu?! Recite mi, da li je to normalno ili sam jedina ja ovde nenormalna jer mislim da u Srbiji postoje stvari koje vredi sacuvati. Nisam patriota, nisam nacionalista, ali nisam ni glupa.


Lepo je Oskar Vajld rekao: America is the only country that went from barbarism to decadence without civilization in between. E pa, ljudi moji, mi za razlliku od njih imamo istoriju, zasto je tako olako odbacujemo, zasto je se odricemo? Da bismo dobili novi KFC, mozda? Ili da bismo usli u NATO? Nisam bas sigurna koliko je to dobro. Ne zelim da i mi zavrsimo tako sto nam se dopada kad nas neko pljuje i da ga zovemo da dodje opet. Razumem, bio je to Oskar Vajld, ali sumnjam da su njemu dozvoljavali da ih pljuje jer su znali da je genije, pre ce biti jer su glupi.


Bilo bi dobro kad bismo naucili da vrednujemo stvari koje valjaju i da njih preuzimamo. Ali mi ocigledno to ne umemo. Ovde se uvek vode ratovi, a mi jos uvek nismo nista naucili. Izgleda da ni necemo, uvek cemo biti oni koji se rukovode onom kud svi Turci tu i mali Mujo, samo sto mi nikad ne primetimo da nesto ne valja za razliku od svih tih Turaka. Mi smo oni koji slepo veruju, idu za svojim Carobnim Frulasem cak i kad on pocne da svira uzbunu za povlacenje mi ga pratimo, jer ne vidimo izlaz. Onda kazemo kako izlaza nije ni bilo. Bilo je izlaza, uvek ce ga biti, samo sto mi nikad necemo da prodjemo kroz najneuglednija vrata, iako su ona taj Izlaz koji nam je potreban i ne cujemo kad Frulas promeni melodiju i krene drugim putem.
 
Zavrsicu sa onime cime sam i pocela: This is not America!