Showing posts with label svet oko mene. Show all posts
Showing posts with label svet oko mene. Show all posts

Friday

This is not America!

Ne znam da li znate pesmu This Is Not America (David Bowie i Pat Metheny), ali meni se ovih dana stalno vrti u glavi. I tako zelim svim ovim ljudima da kazem to, da vicem na sav glas: This is not America!




Ljudi, ovo nije Amerika, nikad nece biti. Iskreno, ja ni ne zelim da bude. Nervira me sva ta lazna ljubaznost, izvinjavanje do besvesti jer stenekog zgazili da biste se na kraju posadjali oko toga ko je koga zgazio. Nervira me lazno osmehivanje, licemerje, borba za mir dok se vode ratovi. Ne kazem ja da je u Sjedinjenim Americkim Drzavama toliko lose. Verovatno i nije, ali zasto mi od Srbije pokusavamo da napravimo nesto sto nije? Zasto svuda oko sebe cujem da se otvara jos neki lanac brze hrane ili da se otvara trzni centar na Kalemegdanu?! Recite mi, da li je to normalno ili sam jedina ja ovde nenormalna jer mislim da u Srbiji postoje stvari koje vredi sacuvati. Nisam patriota, nisam nacionalista, ali nisam ni glupa.


Lepo je Oskar Vajld rekao: America is the only country that went from barbarism to decadence without civilization in between. E pa, ljudi moji, mi za razlliku od njih imamo istoriju, zasto je tako olako odbacujemo, zasto je se odricemo? Da bismo dobili novi KFC, mozda? Ili da bismo usli u NATO? Nisam bas sigurna koliko je to dobro. Ne zelim da i mi zavrsimo tako sto nam se dopada kad nas neko pljuje i da ga zovemo da dodje opet. Razumem, bio je to Oskar Vajld, ali sumnjam da su njemu dozvoljavali da ih pljuje jer su znali da je genije, pre ce biti jer su glupi.


Bilo bi dobro kad bismo naucili da vrednujemo stvari koje valjaju i da njih preuzimamo. Ali mi ocigledno to ne umemo. Ovde se uvek vode ratovi, a mi jos uvek nismo nista naucili. Izgleda da ni necemo, uvek cemo biti oni koji se rukovode onom kud svi Turci tu i mali Mujo, samo sto mi nikad ne primetimo da nesto ne valja za razliku od svih tih Turaka. Mi smo oni koji slepo veruju, idu za svojim Carobnim Frulasem cak i kad on pocne da svira uzbunu za povlacenje mi ga pratimo, jer ne vidimo izlaz. Onda kazemo kako izlaza nije ni bilo. Bilo je izlaza, uvek ce ga biti, samo sto mi nikad necemo da prodjemo kroz najneuglednija vrata, iako su ona taj Izlaz koji nam je potreban i ne cujemo kad Frulas promeni melodiju i krene drugim putem.
 
Zavrsicu sa onime cime sam i pocela: This is not America!

Tuesday

Svinjski grip, Nova Godina i jos po nesto.

Ah, nije li naslov ovog posta kontradiktoran, glup, ružan, ubacite još po koji sličan atribut, i shvatićete na šta mislim, ali realan je.

U našoj državi je svinjski grip postao državni (ne)prijatelj broj jedan. Gde god se okrenem ljudi pričaju o njemu, paniče, plaše se kad neko zakašlje u autobusu. Dajte molim vas, nije to tako velika stvar. Da, ljudi su umrli. Ali, svake godine ljudi umiru i od običnog gripa, i umiraće, pa niko ne diže frku oko toga. Po čemu je to ovaj grip tako poseban? Je l' to zato što ispred ovog ustaljenog ''grip'' ima pridev, ili zato što je krenuo da se širi po svetu?

Bilo kako bilo, ne mogu da izbrišem taj grip, pa ću ga, da bih se ja bolje osećala, pominjati ovde dok se to ime ne izliže, dok ne postane glupo ponavljati te dve reči u nedogled.

Svinjski grip, svinjski grip, svinjski grip, svinjski gr...

Ah, čak ni ovo ne vredi. Sve ovo je toliko glupo i toliko izlizano da ne može biti gore.

I tako je nas drzavni (ne)prijatelj učinio da se škole zatvore ranije (da, čak i one u kojima bolesne dece nema), da se ukinu javna okupljanja, da se ljudima unište isplanirani odmori, a neki su čak odustali i od slavlja plašeći se da će se neko nakašljati i ubiti sve oko sebe. Sve je to jako loše, ali nekako mi se čini da se neki ljudi hrane tom panikom, tim sveopštim strahom koji nas okružuje. A da, ne zaboravimo i one vakcine koje se svuda oko nas pominju gotovo jednako često kao i sam taj grip. Samo cu vam reći, na vakcini piše da ne smeju da je primaju deca mlađa od 4 godine, a svi dobro znamo šta su rekli naši dragi ministri. A ako vam to nije dovoljno, u nekim zemljama više ljudi umrlo je od vakcine nego od gripa. Ako i posle ovoga možete da je primite mirne duše, svaka vam čast, ne znam zašto se uopšte bojite gripa onda.

Ako se do sad niste zapitali gde je tu Nova Godine i jos po nešto, mislim da je sad vreme.

Pa, gde ćete da dočekate 2010, ljudi? Ima li nekog ko će kao ja da ostane kući, gleda Titanik i priča telefonom, ili svi planirate neko savršeno veče koje će vam ostati u sećanju, a koje će na kraju ispasti glupo i prosečno kao i sve isplanirane večeri.

Zdravo, doviđenja.