Sunday

Neki lekovi za dušu, ili bol - kako vam drago

Imam neodoljivi poriv da pišem ceo dan, a kad napokon krenem da kucam svaka reč mi bude nekako dosadna i ništa mi se ne sviđa, pa sam odlučila da napravim ovde jedan odveć ličan post u kome ću trabunjati koješta... Pa eto, imajte to u vidu pre nego što se upustite u čitanje.

Opet sam u nekoj Morphine fazi. Zapravo, lažem, ta faza nikad nije ni prošla. Svaki dan osetim nešto što me vuče ka Sendmenovom glasu i zvuku bariton saksa. Uostalom, zbog njih ovde i imam ovaj nadimak koji ToMCaa voli da prevodi kao Lek za dušu. I tako sam juče, u nastupu neke očajničke potrebe za novom muzikom, manijakalno pretraživala sve postojeće i nepostojeće sajtove da bih došla do Sendmenovog solo albuma, koji naravno nisam našla, ali barem sam skinula onih 9 pesama koje postoje na YouTube-u i jednu od Morphine-a koju nisam znala od pre, pa ih sad vrtim u krug. Tekstovi me, kao i obično, oduševljavaju. Ta jedna koju nisam znala od pre je jako zanimljiva, a završava se sa stihovima koje sad non-stop pevušim: If she hadn't waited, then they couldn't say it. A virgin bride is a virgin widow today. Zanimljivo, zar ne?

Osim Morphine-a, i dalje me drži opsesija za kuvanjem i trošenjem enormnih količina maslinovog ulja, samo zato što obožavam taj miris. Danas sam pravila juneći ragu i skromno ću reći da me sad svi obožavaju i dižu mi oltare po kući. Okej, preterujem, ali dopalo im se. Mami pogotovo, jer više ne mora da kuva, a ja pravim tako neke egzotične stvarčice, pa svaki dan probamo nešto novo. Dopada mi se kad probam nove stvari, nekako i dosadni dani postanu za nijansu bolji. Čini mi se da sam ih ipak nekako iskoristila. Ili je ipak i kuvanje jedan od mojih cures for pain kojih imam previše ovih dana, ali neka, za sada pomaže. Skreće misli sa stvari sa kojima trenutno ne mogu i ne želim da se borim. Videćemo dokle će to trajati.

Još jedna od stvari koje planiram da koristim kao "lek za dušu" čim se za to ukaže prilika biće učenje francuskog u Francuskom kulturnom centru. Našla sam kurs i samo čekam septembar da se prijavim, i oktobar da se upustim i u tu zanimaciju. Za nju sam sigurna da će trajati tri meseca, po programu, a onda ću da vidim mogu li odmah da krenem dalje. Oduvek sam želela da naučim francuski, a sad napokon imam vremena, i dobar razlog sa to. Meni se barem čini da je dovoljno dobar.

Opet, koliko god se ja trudila da zaokupim misli hobijima i učenjem podsvest mi to ne da. Ponekad se desi da pomislim na to od čega bežim, a onda samo uzmem prvu stvar koja mi je pri ruci i počnem neurotično da se bavim njome. Jedini problem kod toga je što noću, kad napokon zaspim, nemam čime da se zabavim u snu, onda kreću košmari i blamiranja zvana pričanje u snu. Moram reći da to nikako nije lepo kada ostanete da prenoćite kod brata posle "lude i nezaboravne" večeri. Ali, što mi reče Anja koja nije ja, dobro je da je to bio brat od tetke, a ne neko drugi ko bi moju slabost vrlo lako mogao da iskoristi za zafrkavanje ili nešto još gore.

I tako, ne znam zašto sam ja sad ovo napisala, kad nisam baš neki pobornik iznošenja nasumičnih činjenica iz života na Internet, ali dešava se i meni, izgleda. Izgleda da je moja potreba za pisanjem zapravo bila samo potreba za udaranjem jagodicama prstiju po tastaturi i još jedan od mnogih cures for pain, a kao što možete primetiti ne libim se da ih upotrebljavam ovih dana.


A evo i te čuvene pesme:

I propose a toast, to my self control
You see it crawling, helpless on the floor
 

19 comments:

  1. Uvek treba nešto naći što će nam ublažiti bol nastao usled samoće, ili nečega drugog. I muzika je dobrodošla u tome, jer ona je baš zbog toga i osmišljena. :-)

    ReplyDelete
  2. Ti se bar zanimaš nečim, ja uvek lupam glavu dok ne poludim. Svako valjda ima neki svoj recept, tj. kuru za bol :)Posle toga izađemo uvek jači, drugarica mi je to jednom rekla i verujem da je u pravu. Neki ljudi mogu samo tako da funkcionišu. Lepo je znati da nisi sam u svom bolu, pa makar te i ne znam. Nice song!

    ReplyDelete
  3. Hari, opet se slažemo, a muzika je u pitanju. :)

    Jungle, i ja obično lupam glavu, ali ovog puta sam odlučila na za mnogo bezbolniji način, pokušavam da odložim neizbežno. A stvarno je lepo znati to, nekako utešno.

    ReplyDelete
  4. Музика је најбитнија! :)

    Али, решење је и у променама.
    Константним променама и унапређивању самога себе као личности, на начин који те највише испуњава и задовољава психу.
    У твом случају, добро ће ти доћи учење француског.

    Психолози кажу да превише анализирања доводи до засићења у оној негативној страни психе што нас тера ка мрачној страни, болу, патњи, како год... е сад 'бем ли га... да ли су у праву у потпуности, ко ће га знати... :D

    Чим приметим да сам себе превише анализирам, одмах кренем да радим нешто по кући, прошетам са неким, изађем на пићенце или одем мало да се физички рекреирам. Прија веома, ово последње нарочито. ¦)

    ReplyDelete
  5. Све је добро док лекови нису хемијске природе... А ти, колико видим, имаш читав асортиман ових правих, здравих, и добро је да их користиш :)

    ReplyDelete
  6. Klepton, Hendriks... možda se tu nađe i Hovlin(g) Vulf (koji smor, nema ništa o njemu na Vikipediji - moraću da napišem ja nešto xD). :-)

    ReplyDelete
  7. Nindža, i ja mislim da je rešenje u promenama, zato i pokušavam da se zaokupim sa što više novih stvari... Ali, šta ako promene ipak nisu sasvim dovoljne?
    Inače, rekreiranje i fizičke aktivnosti zaista nikad nisu bili moj fah. :)

    ToMCee, nadam se samo da zalihe neće nestati uskoro.

    Hari, Howlin' Wolf je apsolutni genije i čini mi se da ima koješta na Vikipediji o njemu. Ako ipak nema, ti piši, čisto radi zabave i edukovanja širokih narodnih masa. :)

    ReplyDelete
  8. Неће, не брини. Увек ће се појавити неки нови... То је природно :)

    ReplyDelete
  9. He-he, napisaću jednom nešto o njemu, ali kad se saberem... :-D

    ReplyDelete
  10. Ajde, napiši i ti nešto, ja ne znam odakle da počnem: nešto me je uhvatila inspiracija, neće mi posle ostati ništa od nje. :-D

    ReplyDelete
  11. Na Vikipediji o Howlin' Wolfu? Hm, pa mogla bih, ali već postoji tamo članak o njemu... Ne znam ni ja odakle bih počela, kad smo već kod toga. :)

    ReplyDelete
  12. Ma ne to, nego mislim da pišeš malo po svom blogu (ne o njemu), nego o npr. tvojim utiscima posle slušanja pesama kao što je ova. Daj obrazuj nas, vidiš da zaostajemo za kvalitetom. :-)

    ReplyDelete
  13. Ne bih sad da komentarišem tvoje lične tripove, to mi je nekako neumesno. Svi brljavimo tu i tamo, opusti se.

    ReplyDelete
  14. Harry, hoću jednom. Samo da nađem neku pesmu o kojoj bih mogla sad pisati. :)

    Kajzer, hvala što ne komentarišeš. To verovatno ima najviše smisla.

    ReplyDelete
  15. Ili pesme sa sličnim motivom, nešto u fazonu alternativnog roken-rola. I ja bih pisao, ali se ne razumem baš najbolje u ono što bih pisao. Mnogo toga trebam još da otkrijem i proučim. :-)

    ReplyDelete
  16. Pa ne treba da se razumeš U muziku da bi je istinski razmeo. Uvek možeš da pišeš o onome što osećaš dok je slušaš i načinu na koji je doživljavaš.

    Inače, počeću ja sa time. Deluje dovoljno zabavno. Hvala na ideji. :)

    ReplyDelete
  17. Nema na čemu, ;-) Kvalitetnoj muzici treba pristupiti na isto tako kvalitetan način. Ja u skoro svakom postu nagovestim trunčicu onoga što doživim slušajući dobru muziku.

    ReplyDelete
  18. E, napisao sam, konačno, članak o Haulin Vulfu. :-D Ukucaj na guglu, i izbaciće ti se vikipedijin članak. :-)

    ReplyDelete
  19. Jeeej! Pročitala sam. Sad mi je jasno zašto si tražio prevod fraze "to bring the house down"
    Svaka čast. :)

    ReplyDelete