Klečim na zemlji i rasipam pepeo oko sebe. Vazduh miriše na krv, a ja pokušavam da udahnem nešto osim toga. Očajnički pokušavam da osetim tvoj miris, ali drugačiji je. Uvlačim čestice pepela toliko snažno da me nozdrve bole i one kreću da krvare baš kao i kolena koja sada peku, a zemlja oko njih poprima čudnu crvenkastu nijansu. Ne dam ti da umreš.
Pepeo klizi niz moje, od hladnoće ogrubele, prste, a ja ga posmatram. Sastavljam mozaik tvog lica od svih tih nijansa sive i pokušavam da ga zadržim netaknutog. Pokušavam da zaštitim svoj mozaik od raspadanja i zaklanjam ga telom od vetra, ali delići polako ispadaju i ja ih vidim kako lebde oko mene, a onda padaju u lokvu krvi stvorenu pod mojim kolenima. Umačem prste u nju i gledam ih. Sećam te se.
Miris krvi je sve oštriji, a ja krvavim prstom krećem da pišem po pepelu i zemlji. Ispisujem zaboravljene reči drhtavim rukopisom i mislim da ću ih tako ipak spasiti. Sećam te se. Primičem prste licu i prelazim njima preko čela i nosa, a onda stižem do usana. Osećam slatkasti ukus krvi pomešan sa zemljom i pepelom, i nastavljam da iscrtavam lice tom čudnom bojom. Obeležavam se.
Šapućem tvoje ime vetru, u nadi da će ga odneti do nekoga ko će umeti da čuje i sluša, a onda primičem šake usnama i zaklapam ih. Dosta je reči. Osvrćem se oko sebe i gledam u sve te zjapeće rake. Ustajem, a kolena peku od bola. Obuzdavam jecaj i koračam ka jednoj od njih.
Previše dugo sam čekala. Sve je pogrešno. Ne dam ti da umreš.
Тежак уздах.
ReplyDeleteУжасно јако.
Uh, kakvo dark raspoloženje...Iz dubine
ReplyDelete"Ispisujem zaboravljene reči drhtavim rukopisom i mislim da ću ih tako ipak spasiti."
ReplyDeletePredobro i prelepo napisano! Jako tako da peche vec samo dok chitash.
ali jako bolno...
pogotovo za tebe.
Ne dozvoli da umre<3